U najstarijem popisu župa Zagrebačke biskupije iz 1334. godine spominje se župa « Sanctorum Cosme et Damiani de Bocuha » koja se nalazila na području današnje Nove Bukovice.
Slijedeće spominjanje mjesta « Bakocza » je i u drugom popisu župa Zagrebačke biskupije iz 1501. godine, kada se spominju svećenici Blaž i Pavao, te prebendari svećenici Jakov i dvojica sa imenom Grgur. Dvojica bogoslova Zagrebačke biskupije, župe sv. Kuzme i Damjana u Bukovici (Buchowca) spominju se 1429. godine kada su tražili od Rimske kurije dopuštenje za primitak svećeničkih redova.
Bukovica je u srednjem vijeku imala tvrđavni grad koji je dobio još jaču posadu pred turskom provalom u ove krajeve. Između utvrde i opkopa nalazila se stara bukovačka crkva dugačka 24 metara, zidova širokih 96 centimetra, kako su pokazale iskopine iz 1904. godine. Bukovica je od Turaka zauzeta najvjerojatnije 1542. godine kada su na tome području bila zauzeta i okolna mjesta. Starosjedioci hrvati katolici djelom su poubijani, odvedeni u roblje, a ostali su izbjegli u sjevernije krajeve.
Za vladavine Turaka, crkva u Bukovici se spominje još 1660. godine u opisu vizitacije fra Petra Nikolića. Crkva je tada bila porušena, a vjernici i svećenici rastjerani. Prema povijesnim izvorima u Bukovici je tada bilo četrdesetak domaćinstva. Nakon oslobođenja od turske vlasti u Bukovici se doseljava novo hrvatsko stanovništvo. Obnovljen je rad crkvene zajednice. Od 1778. do 1786. godine građena je nova crkva u kojoj je bogoslužje vršeno sve do 1904. godine. Temelji za novu crkvu postavljeni su 1904. godine, na istom mjestu gdje je stajala dotadašnja stara crkva koja je porušena. Gradnju crkve vodio je Herman Borchard, graditelj virovitičkog vlastelinstva iz Slatine. U staroj crkvi službu Božju je posljednji put služio 24. veljače 1904. godine župnik Andrija Cirpijanović uz asistenciju gospodina Mije pi. Haraminčića, novobukovačkog kapelana i Vladimira Kaosa, sladojevačkog kapelana. Slijedeći dan, nakon što su svi crkveni predmeti izneseni započelo je rušenje stare crkve. Posvetu novosagrađene župne crkve obavio je posvećeni biskup presvj. g. dr. Ivan Krapec uz prisutnost mnogobrojnih svećenika i odličnika šireg slatinskog kotara. Svečanu službu nakon obavljene posvete služio je sam biskup, a prigodnu propovijed župnik iz Grubišnog Polja Ivan Jemeršić.
Crkva je jednobrodna građevina, izgrađena u gotskom slogu od crvene cigle. U novu je crkvu prenesen inventar iz bivše crkve. Patroni u crkvi su ostali isti. Na glavnom oltaru je kip Blažene Djevice Marije na nebo uznesene. To je i glavni patron crkve i sela koji se svečano proslavlja 15. kolovoza. Sa strane oltara su kipovi sv. Ćirila i Metoda. Na lijevoj strani u crkvi je oltar sv. Tri Kralja (6. siječnja), a na njegovoj lijevoj strani je kip sv. Andrije Bobola i sv. Alojzija (21. lipnja). Desni oltar je posvećen sv. Ani (26. srpnja), a pobočni kipovi su sv. Josipa i sv. Andrije Apostola (30. studeni). Križni put u crkvi rad je Josipa Kaplana iz Zagreba, posvećen 1923. godine, kip sv. Antuna posvećen je 1914. godine, a kip sv. Nikole Tavelića 1948. godine, u crkvi se još nalazi i kip sv. Leopolda Bogdana Mandića. Lijevo i desno od glavnog oltara, uz zid, smještena je ograda iz stare crkve koja je dijelila svetište od ostalog dijela crkve. Ograda je ručni rad majstorske umjetničke radionice iz Zagreba izgrađena 1812. godine. Sat na zvoniku načinjen je 1938. godine, a napravio ga je majstor Ivan Zelenko iz Osijeka. Križ ispred crkve podignut je 1913. godine. Andrija Ciprijanović, začasni kanonik bio je župnik u Novoj Bukovici do 1939. godine. Svoje vjernike poticao je kulturni rad, a i sam je pokretao rad Dobrovoljnog vatrogasnog društva i Narodne čitaonice u Novoj Bukovici. Bio je i skupštinar virovitičke županije od 1905. do 1910. godine. Umro je 1939. godine.
Pod Novobukovačku župu spadaju i sela Brezik, Gornje Viljevo, Bukovački Antunovac, Donja Bukovica i Dobrović (od 1960. godine). U ovoj župi crkvu ima i Mikleuš. Mise su se u Mikleušu služile od 1960. godine prvo u kući koje je vlastelinstvo darovalo crkvi. U tim danima misi u Mikleušu prisustvovalo je i do 300 ljudi. Gradnja crkve u Mikleušu započeta je 1967. godine, a dovršena 1968. godine. Crkva je posvećena Velikoj Tereziji i slavi se svake godine 15. listopada. Pod Mikleuš spada i selo Borik. Četekovčani su prije slavili sv. Florijana, a od 1971. godine, kad je dovršena gradnja crkve u selu, sv. Nikolu Tavelića (14.11.). Crkva je u domovinskom ratu bila jako oštećena, ali je obnovljena. Čojlug nema svog posebnog patrona već spada pod Četekovac. U nedalekim Balincima postoji od 1974. godine drevni zvonik, a selo slavi sv. Jurja (23. travnja). Miljevci imaju zvonik-kapelicu sv. Terezije Male, a njihov godišnji blagdan je Krist Kralj. Danas ima još svega nekoliko kuća u Hercegovaći. Kao posebno dobre pjevačice u crkvi trebalo bi se u Novoj Bukovici sjetiti Marije Prokšira, koja je umrla 1978. godine, a dugogodišnji orguljaš (45 godina) bio je Florijan Štol, umro 1978. godine. Župna knjižnica je otvorena 1982. godine, a vodili su je Antun Kiš i Josip Žagar. Mise su svake nedjeIje i blagdana u Bukovici, Četekovcu i Mikleušu, a povremeno i u Miljevcima, Kozicama i Balincima.
Crkva u Novoj Bukovici okuplja i danas velik broj vjernika Časne sestre su u Novu Bukovicu došle 1960. godine zaslugom župnika Alojzija Staneka. Nažalost zbog manjka redovničkih zvanja iz župe odlaze 2007. godine. Zaslugom prečasnog Staneka izgrađena je i 1965. godine prva vjeronaučna dvorana u Hrvatskoj, a 1980. godine i nova kuća za časne sestre, te 1994. godine i nova crkva u Kozicama. Dekretom požeškog biskupa msgr. Dr. Antuna Škvorčevića za župnika dolazi Branko Šipura postavljen je 26.8.1999. godine za upravitelja župe Nova Bukovica. Dolaskom župnika Šipure u župu Nova Bukovica vidno se popravilo stanje okoliša crkve i župnoga dvora. Veliku podršku župnik ima od najbližih suradnika, župnog ekonomskog vijeća i samog biskupskog ordinarija i vjernika. Župu Nova Bukovica sačinjavaju 12 sela, a nalaze se u tri općine. Tijekom i poslije Domovinskog rata u župi se dosta promijenila struktura stanovništva, naročito u općini Nova Bukovica. Veći broj novih stanovnika stigao je iz Bosne, a nešto manje iz Srijema. Veliku pozornost župnik je posvetio mladima u župi.
Nakon odlaska svećenika Branka Šipure na novu službu u Markovac Našički, za novoga upravitelja župe iz Đulovca gdje je proveo devet godina, dolazi svećenik Franjo Nemet, koji u župi ostaje svega godinu dana, te preuzima novu dužnost u Požeškom Brestovcu.
Za novoga upravitelja župe imenovan je svećenik Dražen Akmačić, koji je došao iz prve osnovane župe Požega-Vidovci, novoosnovane Požeške biskupije koju je vodio od 1999 pa do 2005 godine. 28.08.2005 imenovan je upraviteljem župe Nova Bukovica. Od 2013. godine za župnika dolazi Mario Matijević. Osim duhovne brige za vjernike župe, uz pomoć Ministarstva kulture, Općine Nova Bukovica te samih župljana i vjernika započinje 2015. godine i temeljitu obnovu župne crkve.